Ludilo zvano novac

Bogu hvala ne mogu si priustiti neki luksuz pa sam rahat. Ne razbijam mozak oko skupih destinacija, vece su sanse da me omakne svinjska gripa, a i ne zanima me posebno tamo neka ''egzotika'' kad cu poslije kuci na margarin, hajde dobro, u boljem slucaju jeftinu salamu i corbu bez ista.

Cuj, i drugi ljudi imaju bijedne place (bijedniju od moje nemaju ni oni kradljivi trgovci na obali, zasto se jadna skolam 'volko i kusur godina, cudim se svojoj budalestini) pa si svejedno priuste jastoga, coktail barove, D&G, cak i kucne pomocnice, sto je postalo pomodno. Jadna mi mati moja, izgubim se u sveprisutnim trendovima, me ne da ih ne pratim, negu ih ne mogu stici ni za dvjesta godina. Sto na sve druge nacine, sto mi u glavu ne idu i Bog. Ne razumijem ih, a kvocijent inteligencije mi je neupitan, bar do sada je bio. Pokvarila mi se kontalica, izgleda. Ozbiljno.

Zivim dan za dan, ne poginjuci glavu pred neizvjesnim sutra. Ne, nisam junacina (oni ionako prvi zavrse pod zemljom, a ja se nadam da cu ko kornjaca odrapiti bar stotinjak, neskromnih), nego se ne precjenjujem. Jednostavno. Naucila nemati vise nego imati, zadovoljna sa malo, a trudim se postici vise. No, ne robujem stereotipima. Taman kao uvod ce mi posluziti ono ako ne znas sta je dobro, znas sta je skupo. Ma klinac. Gdje smo u recenici mi, sirotinja iz predgradja!? Hebeni u zdrav mozak od sefova, od profesora, od onih koji ne znaju tablicu mnozenja, ali zato svijet gledaju kroz Bvlgari, hebeni od principa, nepisanih pravila, od sistema pod normalno, i na kraju od sebe samih, kukamo jer smo navikli, ne zato sto nemamo, a i prisjedamo si na muku, rado. Nece to dozvati pameti, a i kako bi, one koje bi trebalo... samo ce nam se mrtvi prevrtati u grobovima od nase gluposti, nista, ama bas nista naucili nismo, a postojimo.. ne od jucer. I sta je tu skupo onda !? Kako kome!!!

Imati puno ne znaci biti bogat. Zasto? Biti bogat znaci imati prijatelja na kojeg bezuvjetno mozes racunati, u dobru i u zlu, i kojem neces morati kupovati poklone da bi pokazao odanost i dobre namjere niti ce on tebi na taj nacin uzvracati prijateljstvo. Bogat biti znaci postovati prirodu i moci se sazivjeti s njom, imati otvoreno srce, nezagadjeno koristoljubljem i niskim pobudama; na kraju bogat covjek je onaj koji ljubi cijelim bicem, predano, a da osim srca nista ponuditi ne mora da bi mu ljubav bila uzvracena.

Zasto je onda ''sirotinja'' nesretna? Nije da nemamo prijatelje, nije da ne mozemo prezivjeti bez kremica i skupih krpica, nije da moramo jesti kavijar da bismo bili siti i da moramo imati sva cuda tehnike.. Ali nabijaju nam na nos tamo neke standarde, kljucaju nam u glave, pritisak redovno skace, sto od huje sto od premasne hrane jer eto ceif nam je umociti (jedina satisfakcija koju si mozemo priustiti, osim ronhilla light i Amile). Nasilu nam namecu komplekse kao da im je to intenzivna terapija za lijecenje vlastitih.

Druga strana price je ona.. i bogati placu.. Ma koga briga sta ja ovdje vazim, sve se to svodi na isto. Ko ima - ima, ko nema nek i nema i tacka. Nije meni luskuz ono sto si ne mogu kupiti, ionako nisam navikla pa mi je svejedno, za bolje ne znam. I lako cemo mi koji ne znamo, no li kako ce oni sto znaju.. kad sa visokog padnes boli guzica, i jos stosta, dugo i cemerno.
E ne znam bas da bi neko ''na lijepe oci''  puhao. To treba zasluziti.

Ludilo zivo i taj novac i te zajebancije oko njega. Pa i ratovi oko novca, i brakovi, u sto god pogledas, sve se svodi na eure, dolare, marke.. Jesmo plitki u pm. Valah i ne bili, ali ce kasno iz guzice u glavu, bojim se. Da bar znamo, da smo bar svjesni.. da je sve prolazno i da nije vrijedno sve ove prljavstine. Nista ne propovjedam, ne pricam vic, da je bar tako pa da ja budem crna ovca medju bijelima. A nisu prilike...

Tako, iskihala sam iz sebe sve sto mi je kvarilo nalaz stitne, ovome ni bosaurin nije ravan (a i ne osipam se od ovog ko od njega). Nemam nista protiv bogatih, ne mogu si priustiti biti zavidna jer od toga se slabo spava, a ni cir ne zelim, ne daj Boze da moradnem kad na gastroskopiju, ko bi muku dur'o... Neka me, gdje sam, tu sam, i ne zavaravajmo se...

Sve je od Boga.

 Emana Omanovic

(831)