webPortal STIJENA

hidžamaDr. Merim Omerhodži? je specijalista neurohirurg i jedina osoba u BiH sa certifikatom za lije?enje tradicionalnom metodom puštanja krvi, hidžamom.

Sa doktorom Omerhodži?em razgovarali smo o historiji ove metode, predrasudama koje izaziva, stavu savremene medicine i svim dobrobitima za organizam koje donosi.

Šta je hidžama i od kada postoji?

Hidžama je mala hirurška metoda po na?inu izvo?enja, a po mehanizmu djelovanja to je regulatorna metoda koja djeluje na naš bazi?ni regulatorni sistem. Sastoji se od plasiranja vakuum ?aša na odre?enim mjestima i pravljenju malih ogrebotina na koži kako bi se eliminirao krvi sli?an sadržaj iz tih regija. Hidžama je, konkretno, savremena medicinska metoda, ali i metoda zasnovana na sunnetu poslanika Muhameda.

Ona je specifi?na u odnosu na druge medicinske metode, jer se radi na odre?enim dijelovima tijela, koja je poslanik pokazao, ozna?io i dao im vlastito ime. Topografski pojam na tijelu ima ime "kahil". Svi medicinski sistemi i sve civilizacije u historiji ljudskog roda su imali sli?an na?in puštanja krvi. Zbog toga profesor Sigerist, histori?ar medicine, smatra da je nastala kao refleksna radnja. Prvi refleks je stvaranje vakuuma. Svi su u djetinjstvu pravili vakuum na svojoj koži. Anketirao sam usmeno pet hiljada ljudi i samo se dvoje nije sje?alo toga. U tome se javlja odre?ena prijatnost. U prahistoriji je neko, ko je bio zainteresovan za medicinu, gledao kako ljudi to rade, a onda je, kao terapeut, htio da pomogne ljudima i po?eo je prislanjati usta prave?i vakuum. Kasnije je izmišljena metoda korištenja životinjskog roga, kako terapeut ne bi prislanjao svoja usta. Prvi slikovni dokument o hidžami datira iz starog Egipta, ali je metoda roga bila poznata i u aurivedskoj medicini, tradicionalnoj kineskoj medicini, a Japanci su preuzeli te sisteme i imali su ?ak dvije vrste hidžame. Hidžama je prakticirana i u Africi te Sjevernoj i Južnoj Americi, odnosno – gotovo da nema civilizacije u kojoj nije prakticirana. Puštanje krvi je univerzalno.

Drugi refleksni akt koji je doveo do hidžame je grebanje, odnosno ?ešanje. Me?u ple?kama, na mjestima gdje se radi hidžama, se prvo javlja potreba za ?ešanjem. ?ešanje nas tjera da izbacimo ne?isto?u napolje. Mi imamo pogrešnu predstavu da je to što nas svrbi po le?ima prljavo i uzimamo ?etke, peremo i trljamo. To je pogrešno. Kada znamo da su nam ruke prljave, nikada nemamo refleks ?ešanja, jer bismo tako samo unijeli ne?isto?u unutra, umjesto da je izbacimo. Refleksi su tu da nas ?uvaju, a ne da nas upropaštavaju. Tako su ljudi nadošli na to da oštrim predmetima naprave hidžamu na le?ima. Danas je to savremena medicinska metoda, gdje se koža na le?ima zarezuje sterilnim skalpelom i iz dubine se se izvla?i krvi sli?an sadržaj. Ubadanje je pogrešno, jer se ide u dubinu i povrijede se krvni sudovi. Zarezivanjem se iz potkožnog tkiva, iz me?u?elijskog prostora, izvla?i želatinasta masa.

Kakva je razlika izme?u hidžame i puštanja krvi pijavicama?

Ona je specifi?na metoda u okviru metoda puštanja krvi. Ona je lokalna. Imamo univerzalno puštanje krvi, kada se ona ispušta iz sistema zbog cirkulacije. To je puna krv. Lokalno puštanje krvi sli?nog sadržaja može da se radi i pijavicama, što je zvani?na medicinska metoda u posljednjih 10 godina i radi se u cijelom svijetu. Kada sam kao mlad i nadobudan student ?uo za puštanje krvi pijavicama, rekao sam "uh, što je to primitivno". U odnosu na hidžamu, jedinu prednost imaju zbog vena, a danas se upotrebljavaju za više stvari nego što su ikada u historiji. Ako se vodimo logikom, nešto što ne valja ne može trajati ni 50 godina, a kamoli hiljadama godina. Vremenom se odbaci. Ljudi su ?uli da je hidžama dobra. Ja je nisam nikada nigdje reklamirao, a isto se ?ulo kao da sam oka?io silne bilborde. Da ne valja, vi biste sada radili intervju o tome kako ona ne valja. Tako je bilo sa pijavicama. Jedan norveški plasti?ni hirurg ih je na velika vrata uveo u medicinu i sada su zvani?na medicinska metoda. Tako je bilo i sa akupunkturom. Hidžama se zasniva na tradiciji poslanika, a vrši se, narodski re?eno, "kupicama" ili barbiranjem, prema zapadnoj varijanti, jer su je ranije radili berberi.

Kako ste vi došli do hidžame, gdje ste u?ili i od kada je prakticirate?

Dugo prakticiram kinesku tradicionalnu medicinu, najduže od Bošnjaka, ve? tre?u deceniju. Ta rije? "tradicija" mi je zvonila u ušima i pitao sam se gdje je naša tradicija. ?uo sam da se radi hidžama, ali da je rade berberi i sre?a pa nisam imao priliku da se suo?im s tim. Bog je dao da, prate?i naše hadžije godinama, do?em do medicinskog centra za hidžamu. Saudijska Arabija je zabranila da se hidžama radi van medicinskog centra. Tamo sam se, tokom dvije godine, prili?no educirao i dobio sam priliku da polažem i dobijem certifikat. Kao neurohirurg imam zakonsko pravo da je radim. Ukoliko ho?ete nešto ozbiljno da radite, morate znati šta su ljudi do sada izu?ili i poštovati tradiciju. Naša tradicija je stara hiljadu godina i traži dozvolu i diplomu koja ima lanac u?itelja. Ameri?ka nacionalna biblioteka ima diplomu doktora Ibn Nefisa, koju je on dao svom u?eniku, gdje se potpisuje on i potpisuje lanac svojih u?itelja, kako bi se znalo ko je kome prenio znanje. To je bilo prije hiljadu godina, a islamska medicina i zakoni su tako zahtijevali. Ne možemo ni mi danas druga?ije da se ponašamo.

Certifikat sam dobio prije osam godina i uveo sam hidžamu na ove prostore. Htio sam da to bude na odgovaraju?i na?in. Sve što je novo u medicini do?eka se s nepovjerenjem, a ono što je vezano za sunnet poslanika pogotovo. Sirijci su 2003. napravili nau?ni simpozij pod pokroviteljstvom ministra zdravstva, gdje su tradicionalno znanje prenijeli ljekarima, me?u kojima je bilo 15 vrhunskih stru?njaka iz raznih oblasti, ?lanova strukovnih udruženja u zapadnoevropskim zemljama, koji su nakon toga po?eli istraživati hidžamu i praviti nalaze prije i poslije hidžame. Izdali su i studiju u kojoj je prikazan njihov rad. Po uzoru na njih, mi smo 2006. napravili prvi evropski simpozij o hidžami. Tu je, kao najmjerodavniji da pri?a o hadisu, bio šef katedre za hadis sa našeg Islamskog fakulteta. On je iznio tradicionalno znanje. Sa biomedicinske strane, tu je bila docentica neurologije, koja je pri?ala o glavoboljama, budu?i da je poslanik prakticirao hidžamu kada je imao glavobolje. Profesor Ljubo Ristovski je sam tražio da do?e. On je profesor biofizike Univerziteta u Beogradu. Tako je to bio me?unarodni simpozij i prvi na tlu Evrope. Bilo je i ?u?enja i šprdanja sa hidžamom, ali su zaklju?ci pokazali svoje. Nisam ni sa kim ulazio u diskusiju o tome da li je hidžama potrebna ili ne. Ukoliko je neko mislio da ne treba, mogao je napraviti stru?ni rad i odbraniti ga na narednom simpoziju. To je jedini nivo na kojem treba komunicirati. Zaista sam tražio odgovore i uspio sam i medicinski objasniti kako hidžama djeluje.


Kakav je stav savremene medicine?

Savremena medicina sve prihvata i svrstala ju je u regulatorne terapijske metode, a radi se u okviru kineske tradicionalne medicine. Kineska akupunktura je 1978. priznata od Svjetske zdravstvene organizacije kao medicinska metoda. Rekli su da ne znaju kako djeluje, ali da je efikasna i prihvatili je. Na nama je da hidžamu dovedemo na taj nivo. U Siriji rade studiju na velikom uzorku, a Univerzitet Ibn Sina u Teheranu ima veliki klini?ki centar i grupu ljekara koja je ve? objavila neke studije o smanjenju masno?a, odnosno lošeg holesterola, nakon hidžame. U Svjetskom reumatološkom žurnalu egipatski ljekari su objavili znatna poboljšanja kod reumatoloških oboljenja, a i mi ?emo dati svoj doprinos kada saberemo rezultate koje imamo. U 91 slu?aju pra?enja, prije i poslije hidžame, pokazano je da ona znatno smanjuje ili potpuno ukida glavobolju.

Kod kojih ta?no oboljenja hidžama pomaže?

Hidžama se radi preventivno, kako bi se sprije?ilo oboljenje, i radi se kada do?e do poreme?aja zdravlja, kako bi se ponovo uspostavila ravnoteža. Ako je u pitanju neko hroni?no oboljenje, koristi se da zaustavi proces. Ona djeluje preko bazi?nog regulatornog sistema, kako bi se održao balans, odnosno zdravlje. Kada balans popusti, mi postajemo bolesni. Kada balans popusti – mi idemo u fazu nezdravlja. Nismo dobro, ali nismo ni bolesni. Ako to traje duže od godinu ili dvije, ta faza prelazi u hroni?no oboljenje. Budu?i da je danas taj naš sistem sve više izložen stresu i zaga?enju, imamo sve više hroni?nih oboljenja.

Kome se hidžama ne preporu?uje?

Samo ljudima koji su veoma iscrpljeni zbog starosti ili bolesti, gdje organizam prakti?no nema snage da se izbori. Nisu ograni?enje godine, nego stanje pacijenta. Ja sam sreo samo nekoliko osoba kojima se nije preporu?ivala hidžama. Najstarija osoba je bio djed Savo, koji je imao 90 godina.

Da li se dešavalo da neki pacijent kolabira?

To se stalno dešava. Ljudi i kada u?u u hodnik laboratorija u kojem se vadi krv, traže stolicu da sjednu, jer mogu kolabirati. Zbog toga hidžamu mora raditi stru?njak. Iskusni ljekari to riješe u nekoliko sekundi, dok, ukoliko hidžamu radi neki laik, može biti veoma opasno.


Bavi li se hidžamom, osim vas, još iko u BiH?

Od ljekara ne. Nema niko certifikat. Bilo je nekoliko ljekara koji su po?injali, pa stajali. Ne znam zašto nisu nastavili. Primijetan je bio trend da se ljudi koji nisu ljekari po?nu baviti hidžamom, objašnjavaju?i to raznim stvarima, ali tu treba biti posebno jasan – zakonski se lije?enjem smiju baviti samo ljekari. Šta bi se desilo ukoliko do?e do komplikacija? Pitanje je odgovornosti. I po sunnetu i po državnom zakonu, samo se ljekari smiju baviti hidžamom i lije?enjem uop?e. Sve ostalo ljudi rade iz materijalne koristi i riskiraju da prenesu mnoga zarazna oboljenja. Hidžama je mala hirurška metoda i mora se raditi po uzusima male hirurgije.

Kakve su reakcije ljudi kada im se prvi put spomene lije?enje puštanjem krvi?

Prije osam godina za to je znalo vrlo malo ljudi ovdje, a prije 10 godina to ni ovi iz Sirije nisu znali i pravili su anketu. Danas se pro?ulo i vidjeli ste gospodina iz Slovenije koji je došao na hidžamu. Daleko se pro?ulo za nju, dolaze ljudi iz razli?itih kulturnih i vjerskih krugova i veoma su zainteresovani te u njoj vide izlaz.

Kolika je minimalna, a kolika maksimalna koli?ina krvi koja se smije pustiti?

To je zapravo krvi sli?an sadržaj i ono što iza?e je 80 do 90 posto biološkog i hemijskog otpada, dok samo 10-ak posto ?ine stari krvni elementi. Što se koli?ine ti?e – ovisi, koliko ko ima otpada, toliko mu i iza?e. Nema šoka, budu?i da se radi o otpadu i starim krvnim elementima, iz sistema ne izlazi zdrava krv. I kod malokrvnosti se radi hidžama i poboljšava stanje. Ti krvni elementi koji iza?u su stara krvna zrnca. Stari eritrociti su manji od svježih, svježi su rastezljivi i provla?e se kroz kapilare, dok se stari zaglave. Mi samo izbacimo stara krvna zrnca, a organizam ubrizga svježa, tako da je krv bolja.

Koliko tretmana je potrebno da bi se osjetilo neko poboljšanje?

Odmah se osjeti. Ljudima je lakše ?im ustanu sa stola. Kod hroni?nih oboljenja potrebno je i do 10 dana kako bi se organizam vratio u neku normalu.

Klix.ba

Pro?itajte i.....

Written on 19/01/2013, 10:39 by admin
ako-zelite-da-vam-mozak-bolje-radi-ovoga-se-trebate-pridrzavatiHrana ne utje?e samo na probavni sustav. Izme?u ostalog, definitivno može utjecati na kognitivne funkcije, tvrde stru?njaci te dodaju da je bitno i kad jedete. Neurolog Richard Isaacson i nutricionis...
Written on 06/12/2013, 17:38 by emir
zmajevi-u-grupi-sa-argentinom-iranom-i-nigerijomU brazilskom gradu Bahiji danas je održan žrijeb grupne faze jubilarnog 20. Svjetskog prvenstva. Voljom žrijeba Bosna i Hercegovine se našla u grupi F sa Argentinom, Iranom i Nigerijom. Kompl...
Written on 04/01/2013, 21:43 by admin
zahvaljujuci-facebooku-lukavcanka-hedija-talic-vidjela-sestru-nakon-72-godineTanija Deli? (88) i Hedija Tali? (82), sestre koje je rastavio Drugi svjetski rat, susrele su se u Sanskom Mostu prvi put nakon 72 godine, pišu Nezavisne novine. Na svom susretu mogu zahvalit...
left

Zabava

Linkovi