KOME PRODATI MAGLU??

Ocjena: / 3
LošeOdlično 

Stigla još jedna, ni po čemu različita, ni po čemu ista. Jesen. Romantičari oduševljeni, lišća, uhh, te pogani, svugdje. Žuto, crveno, zeleno, smeđe, po krovovima, ulicama hodaš ko po snijegu, autima, prašina se kovitla...bljak. Vrijeme, bar ovdje dole, južno, lijepo, sunčano, baš ko na onim razglednicama. Slike, ehh. Svaka brate lijepa. I svako je gleda drugačijim očima.

Svašta se čovjek nagleda, onoliko koliko mu mašta dozvoljava, a stvarnost pruza. Dovoljno ili nedovoljno za smisao optimizma, realizma ili malodušnosti. Ovi moji , dole južno, poblentavili, ni čudo, zvizdan ih opalio ljetos, skamenili se ljudi. Nit miču, nit dišu, ali govore, tj. U nas se kaze roncaju. Ništa im pravo nije, ali eto zivi se. Manili se ljudi romantike odavno. Magla, ona jutarnja uz rijeku, pomutila im vidike, ili slike. Pa i što vide, ne vide. Ali za prodat maglu...tu su savršeni.. Imamo mi Sanadera, Ćovića, ko braća... blizanci..i onih drugih ...duplih... Tihića i Dodigovaca, slični ko jaje jajetu, isti...Ali svi oni čuju. Ko i mi, obični smrtnici. Mi njih...oni..nas.. Sluh nam dobro izoštren, signaliziran. Uši ko u čovjeka od 100 godina, otegle se do pola vrata. Ništa se ne moze izgubiti ko ono dugme sa bluze. Jok. Ovdje to ne pali. Ovdje dole juzno...pretuzno brate.

Vezano za ovaj romantični ulazak u jesen, pun očekivanja, proširila se i pamet od očekivanja, išćekivanja, čekanja, ma ima još izraza, ne mogu se sjetiti. Šta ko čeka, dočekuje, očekuje, pitanje je za Anštajna. Nagomilalo se, baš ko kamata po bankama, svašta. Srčemo na slamku novosti iz lijepe naše, naravno BiH, pa se zagrcamo i progutamo zraka, taman dovoljno za preziviti još koji dan. Jer jedino od toga i mozemo zivjeti..mislim od zraka. A naša BIH ko poderana haljina na tijelu ljepotice, sakriva ono malo golotinje, stidno se smješka Europi, Americi i svim ostalim glasnogovornicima svjetskim. Vidi čuda..ne znam jesmo li uspostavili dobre odnose sa Pigmejcima. Hmmm, to nisam još čula. Mozda jesmo i sa onim što se zderu izmedju sebe, kako ono se zovu...Kanibali, valjda. Svidjelo nam se njihovo samoupravljanje, demokratija, pa i mi, eto ko i oni, svjetski ljudi, odlučili da se zderemo izmedju sebe. Pa ko koga voli...izvoli..natanane, but ruka, noga, rebro, a oči najzadnje, kazu one najsladje.

Lupam gluposti...Ne bih mogla ovog svog komšiju...uhhh, staro, masno, debelo...bljaaaaak... Ma neka se on na mene dere svaki dan što mu parkiram auto pred garazu. Ima on pravo. Došao čovjek iz Amerike neki dan, povratnik, da umre u svojoj BIH, naravno i da ostvari svoja povratnička prava. Pa nam prodaje svjetske fazone o zivotu, kulturi i o svemu, što je naučio tamo. On je ugrozen, a ja nisam. Ja sam ostala ovdje cijeli rat i imam sve...hehehehe. Zaboravio onu našu starinsku...preči komšija...no brat....
Ajoj...to je bilo davno...nije više popularno, nit pametno tako učiti djecu. Jok. Jesam pobrkala padeze i matematiku. Gdje ću ja sabirat i oduzimat te starinske, kad sam davno prestala ići u školu i ništa više ne znam. Sad učim sa TV-a i sa ove crne kutije iz koje me časte prijateljstvima, ponudama, reklamama, ljubavnim pozivima, slikama...Učim bome, svašta. Ali matemtika mi je nešto posebno. Tako sračunah da imamo , pazi sad: 1 drzavu, 2 entiteta, 3 predsjednika, 10 kantona, 14 vlada, 183 ministarstva, 85 političkih stranaka, 50 boračkih udruzenja, 139 sindikata, 2 policije, 3 akademije nauka, 2 penziona fonda, 3 obrazovna sustava, 2 telekoma, 3 elektroprivrede, 550.000 nezaposlenih, 630.000 penzionera, 450.000 raseljenih lica, 75% siromašnih, 65.000 drzavnih uposlenika, i neutvrđeni broj lopova...eto, to je BIH.

Samo moja statistika nije došla do Maoče. Tamo mi nedaju. Čuj, meni da daju. Mozda nisam blizak rod ni sa efendijama, nit sa mafijašima...ali odakle oni znaju, mozda i jesam, hehehehe. Psssstttt. Ode mi glava,nije se baš igrat sa tim ljudima. Tiho, tiše, najtiše, tamo vrije ko u mravinjaku. Ali oni nisu vrijedni mravi....neee...oni su hobotnice...imaju pipke do Beča...i od Beča...hmmmm. Obozavam salatu od hobotnice.

Brinu se oni o svojoj omladini. Jako se brinu. Dobro ih vaspitaju, uče. Kod njih nema degeneka, ima samo kalašnjikova. Pa ti biraj, jal ćeš slušat, jal ćeš...pred Ambasadu. Pa bilo koju, ili bilo čiju. Sve su iste. Antiislamske. Nije AntiBosanske. Poganske. Nije važno što nas bosanski svijet tamo radi, što nas ima i tamo, plaću i hljeb nosimo kući našoj čeljadi. Šta bi to bilo briga onom junačini Mevludu. Upuco policajca, našeg čovjeka, bosanca. Stisno prdu, isprsio se hajdučki nasred ulice, sarajevske, pa veli...evo me...i pucam...pa vi gledajte....Zivi u Bosni, radja djecu po Bosni, ali je ne priznaje. Jok..ni pravdu, ni zakone, ni ljude. Šta će njemu ta Bosna, kad on ima velelepnu kuću usred Maoče. A Maoča nije u srcu Bosne, jok..to je škola kako treba zivjeti i umirati..tamo njihova...nije naša..
Ali jadnik, nije on pucao...on je nas sviju išamarao...dijelio nam pljuske, i to ne one roditeljske, nego one vaspitno-odgojne. Naučio u Beču. Svi mi ostali bez teksta . I političari, sud i drzava. Osramotio mater, ćaću, zenu, dijete, rodbinu, i nas...Bosance.
Nego, crno je to što ih ima još...Tih Mevluda ima ko kloniranih. Tu su...oko nas...a mi ...gledamo..šutimo i trpimo..

Ne moze mi se niko zakleti da nikad nije čuo za Maoču i sav onaj belaj što se tamo koti, kuje, planira. Oni su Muslimani i trebaju nam svojim primjerom pokazati kakav je pravi Musliman. Šta se njih briga što je meni moja rahmetli nana govorila, šta je moj rahmetli dedo činio. Jok, to po našem efendiji nije pravi Islam. Jok..to je iskrivljeni, nekakav Bosanski...naopak. Ni slučajno za Bajram pozvonit komšiji i odnijet mu baklave ili kurbana. Učiniti sevap drugome, a ne pitat ni koje ni šta je...pozvati ih na slavlje ili otjerati kad je zalost.....ne pruzati ruku nego pljunut u nju ko u ćenifu...nije ispravno.se dirati i u oči pogledati...muško..zensko... Mozemo se zaraziti (ne znam čime valjda..nacionalizmom...šovinizmom)...opoganiti se od doticaja sa bilo kim ko nije pravi Musliman..
To nije pravi Islam. Uče nas vehabije po Bosni i naše časne efendije, po Blagaju na Tekiji, tamo dole juzno, kakav je pravi Islam. Truju nam glavu, mozak, oči i uši..osvetama, prijetnjama, njihovim svetim knjigama što pozivaju na ubistvo pogana...Ne, nismo mi čuli za Vehabije i njihove istine. Ne vidjamo one bukače po ulicama što nam djecu plaše. Jok. Ne vidimo mi to od magle...Zamaglila malodušnost, ravnodušnost i pustila korijenje. Čujemo mi vijesti iz svijeta, vidimo poli- kriminalce, na našim ulicama, ponekad ih i pozdravimo onako uz put, (ma djavo da ih nosi, mogu valjati nekad....)..Sve to mi znamo. Koja korist od kuknjave naglas, da dobiješ pendrekom po glavi ili da ti onaj auto što ga kupi na jedovite jade, kredit i ostalo, ne ode u zrak..A o glavi da i ne pričamo. Prošao je rat...ne ponovio se nikad, Bog dao mira i rahatluka. Treba sad glavu sačuvati. Pa neka se ona puni svim mogućim glupostima, ali neka je čitava i na ramenima. Bit će selameta.
Ma od magle se ništa ne vidi...ali se ta magla moze dobro prodati...

M.D.M.